BRANILI SMO DRŽAVU: 1941/45
Knjiga doktora Vjekoslava Vrančića ‘Branili smo državu’ peta je knjiga u Ediciji Velebit, Zagreb, a objavljena je 2021. Knjiga prvi put tiskana još 1985. u Španjolskoj (urednik Vinko Nikolić), a postoji i izdanje iz Washingtona od 2006. godine, koje tiskano u Hrvatskoj. Svoj doprinos sadržaju knjige u ovom izdanju dali su doktor Slobodan Prosperov Novak i Marko Jurič.
|
|
|
ŽIVOT DALMATINSKOGA GRADA U 17. STOLJEĆU: svakodnevica Zadra u pozadini vojnih zbivanja za vrijeme Kandijskoga rata (1645.–1669.)
Tijekom gotovo 400 godina mletačke uprave u Dalmaciji, grad Zadar bio je administrativni, gospodarski, trgovački, prometni, crkveni, vojni i kulturni centar mletačke Provincije Dalmacije i Albanije. Kao takav, zajedno sa svojim stanovnicima i okolnim lokalnim stanovništvom, predstavljao je urbani prostor u kojem su boravili, ili njime barem prolazili, ljudi svih društvenih i profesionalnih profila iz čitave Europe. Visoki i niži dužnosnici vojske i Crkve, bogati i manje bogati trgovci, razni obrtnici, pomorci, kao i sumnjivi lutalice, svi su se oni u jednom trenutku našli unutar gradskih zidina, neki od njih s namjerom da ostanu, drugi samo privremeno. Kako bi se bolje razumjela ova prilično dinamična slika urbanog prostora grada na istočnoj obali Jadrana, glavni fokus ovog istraživanja usmjeren je na detaljnu analizu urbanog društva u Zadru i svakodnevnog života njegovih stanovnika tijekom jednog od brojnih sukoba vođenih između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, Kandijskog rata (1645.–1669.).
|
|
TITOVA ATOMSKA BOMBA
U osvit hladnog rata i u jeku otvorenog sukoba sa Staljinom Jugoslavija je 1948. godine pokrenula najambiciozniji nuklearni program u socijalističkom svijetu izvan SSSR-a i Kine – i jedan od prvih uopće. U sjeni međunarodnih pregovora, uz podršku i obmane obje supersile, gradio se reaktor, kopao uranij i usavršavala proizvodnja plutonija, dok su u tajnosti razrađivani planovi za izradu atomske bombe. Država koja je vješto balansirala između Istoka i Zapada koristila je pukotine u globalnom sistemu sigurnosti, predstavljajući vlastite ambicije kao dio “miroljubljive upotrebe” nuklearne energije i očekivala je da će to moćno oružje predstavljati ključni adut njezine sigurnosti, ali i simbol modernosti. Ovo je priča o viziji, obmanama i političkom hazardu, o industrijskoj špijunaži, o znanstvenicima koji su vjerovali u napredak, ali i o režimu spremnom na sve kako bi sačuvao suverenitet u svijetu rastrzanom između ideologija.
|
|
|
DUBROVAČKI BRODOVLASNIK FEDERIKO GLAVIĆ
Federiko Glavić kao četrnaestogodišnjak je otišao s rodnoga Šipana u grad Iquique u Čileu i ondje se teškim radom iznimno obogatio. Nakon skoro četvrt stoljeća provedenih u Čileu potkraj 1896. godine vratio se u Dubrovnik. Zarađenim kapitalom prvo je krenuo u svoju društvenu afirmaciju, izgradivši kuću u Šipanskoj Luci i potom 1902. godine reprezentativnu vilu Dubravka na Pilama (kasnije zgrada radija). Usporedno s time ulagao je u pomorstvo kao jedan od suvlasnika moćne brodske tvrtke Dubrovačka parobrodska plovidba. Idućih je skoro pola stoljeća Federiko Glavić bio jedan od glavnih faktora u pomorskome i gospodarskom životu Dubrovnika, ali i šire.
|
|
ODRASTANJE U ZAGREBU IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA: socijalni izazovi te imperativ školovanja
Socioekonomski odnosi imali su velike implikacije na odrastanje u Zagrebu krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća. Oni se ogledaju u obiteljskim, stambenim i obrazovnim uvjetima. Osnovno obrazovanje bila je potreba građanskog društva, stoga je ono postalo obavezno 1874. godine. Postupno nastavak školovanja nakon osnovnog obrazovanja postaje sve neophodnijim. Istovremeno se obrazovanje u 19. i 20. stoljeću sve više nameće kao jedan od faktora društvenih i socijalnih razlika. Loši životni uvjeti dijela siromašnih, radničkih i doseljeničkih obitelji utjecali su na obrazovna postignuća djece, zdravlje te pojavu odgojne zapuštenosti djece. U takvim okolnostima i njihovo daljnje obrazovanje postajalo je sve teže.
|
|
|
|
|
